RATT
Infestation
Roadrunner Records, 2010.
Ocena:
Ratt su kao jedan od najznačajnijih bendova američke heavy-rock struje, nakon vrtoglavog uspeha sve do 1990-te godine, praktično nestali sa scene u poslednje dve decenije. Periodični ne baš kva­litetni albumi, smrt jednog od osnivača benda gitariste Robin Cros­by-a i česta poprilično besmislena menjanja postava i nisu im baš išla na ruku. Ali, 2010 godine sve je leglo na svoje mesto. Valjda zgroženi onim što se danas vodi pod "rock" zvukom, standardna trojka Stephen pearcy (vokal), Warren De Martini (gitara), Bobby Blotzer (bubanj) + stari saradnik Robbie Crane (bas) + stari vuk Carlos Cavazo (giatra, ex-Quiet Riot) je objavila album "Infestation", čisto da pokaže kako se to radi. I valja reći da ovaj album bez problema može da se priključi njihovoj zlatnoj trilogiji: "Out Of The Cellar", "Invasion Of Your Privacy" i "Dancing Undercover".
Ratt su na "Infestation"-u pre svega raspoloženi i lišeni bremena da moraju da prodaju najamnje milion ploča i upra­vo u tome leži draž ove ploče. Ratt sad sviraju za sebe i iz sopstvenog zadovoljstva. Pravo je uživanje slu­šati kako Cavazo i DeMartini dele gitarske deonice, kako Crane i Blotzer udaraju sinkope i tutnje kroz razne ritmove. Pearcy je oduvek bio junak specifičnog glasa, sposoban da prenese atmosferu uzavrelog Los Anđelesa. I to je ono što Ratt najbolje rade, čak i ako pojedine pasaže pozaj­mlju­ju iz svog dosadašnjeg kataloga ("Best Of Me" na po­jedinim mestima ima istu melodiju kao " I Want A Woman", a tu je i mala pozajmica u "Look Out Below" iz "Lay It Do­wn"), oni to rade samo iz zabave i evociranja nekog po njih lepšeg vremena. A za vreme današnje njihov zvuk je itekako prilagođen i mogu reći neophodan. Zabave opet ima na pretek a jedna balada je ionako kolateralna šteta. Dance the night away, e, miševi...
David Vartabedijan